Zbog njega mnogi posjećuju Dobrnu. Ljeti nas očarava svojom prirodnom svježinom i hladovinom što je nešto posve drugo od umjetnih klima uređaja. Park predstavlja dominantnu značajku Dobrne, on je njezin dragocjeni biser nenadoknadive prirodne baštine. Parkovi su odraz ljudske želje za uređivanjem prirode, a Dobrna je jedno od prvih lječilišta s vlastitim parkom.

Počeci lječilišnog parka u Dobrni sežu otprilike u 1820. godinu, kada je tadašnji vlasnik lječilišta, barun Franc Ks. Kajetan pl. Dienersberg  dao posaditi aleju kestena.

Aleja je u ravnoj liniji povezala lječilište s mjestom Dobrna. Sjeverno od te osi u to vrijeme nalazila su se Novakova poljoprivredna zemljišta koja su privlačila goste lječilišta svojom ugostiteljskom djelatnošću, a južno od nje travnjak je prelazio u šumu. Između aleje i sjeverne staze isprva se nalazila travnata površina preko koje je prelazio samo Topliški potok ili Topličica, kako ga mještani zovu još i danas. Već tijekom narednih desetljeća počeli su se uređivati parkovni nasadi. Odlučujuće su bile godine 1847.-1848., kada je grof Hoyos postao novi vlasnik lječilišta. Skupine stabala nadopunjuju se ukrasnim grmljem, nastaju nove staze i odmorišta. Posebnu pozornost privlače uzorno označena stabla koja posjetiteljima nude pregršt botaničkih spoznaja. Prevladava divlji kesten, ali ovdje rastu još i jesenji javor, breza, katalpa, golema tuja, crvena bukva, srebrna smreka, platana, bijela topola, cer, hrast lužnjak, tisa, američka tuja, hiba, čuga itd. Bijela topola koja raste u blizini zgrade lječilišta ima opseg debla od 515 cm i zauzima treće mjesto među do sada poznatim topolama u Sloveniji, za njom tek nešto zaostaje platana kod Švicarije s opsegom od 464 cm, a golema tuja u središtu parka se ponosi opsegom od 280 cm. Živahni Topliški potok prirodno je uključen u parkovni kompleks. U parku su postavljene klupe za odmor, a ima čak i manji paviljon za okupljanje manjeg društva ili za kartanje. U moderno doba postavljeno je i dječje igralište, a na uz južni rub parka izgrađen je teniski teren. U južnom i sjevernom dijelu park prelazi u prirodnu šumu četinjača, gdje je uređena trim staza.

Kroz mjesto teče potok Dobrnica koji je na zemljopisnim kartama prvi put zabilježen na položaju u blizini Zlodejevog mlina u Parožu, gdje se susreću potoci Šumečnica i Kačnica. Bolje ćete ga upoznati ako prošećete do Hudičevog grabna. Tamo se možete opustiti osluškujući njegov živahan tok i ugodno žuborenje, a zasigurno će vas iznenaditi i bogata vegetacija koja se prostire po njegovim obalama.